Izraz „živjeti punim plućima“ na otoku Lošinju poprima potpuni smisao. Posebno ako ga posjetite za vrijeme intenzivnog cvata u razdoblju od ožujka do lipnja. Osim mirisa aromatičnog bilja, zrak na Lošinju ispunja i stoljetna šuma alepskog bora, čiji se miris nadopunjava aerosolom mora. Sve zajedno stvara poseban, gotovo opojni, a ujedno ljekoviti ambijent koji privlači strane posjetitelje na otok već više od stoljeća. Promatrajući ga u cjelini otok je zapravo jedan veliki botanički vrt ljekovitog i raznog drugog bilja, okružen plavetnilom mora i neba.
Lošinj se, osim sa 1200 biljnih vrsta kojih je 939 autohtonih, može pohvaliti i sa 200 sunčanih dana godišnje, što uvelike utječe na svojstva preko 230 ljekovitih biljnih vrsta na otoku, ali i na kvalitetu biljnih ulja koja se koriste u medicinske i kozmetičke svrhe.
Biljno bogatstvo otoka oplemenili su i lošinjski moreplovci koji su sa svojih putovanja donosili egzotično bilje, točnije 80 različitih vrsta, koliko ih je danas zabilježeno.
Jedna od ključnih osoba u povijesti boja i mirisa Lošinja je prirodoslovac, meteorolog i botaničar Ambroz Haračić. On se, uz meteorološka mjerenja i studije, temeljem kojih je Lošinj i proglašen klimatskim lječilištem 1892. godine, intenzivno bavio i sadnjom borova, čija su balzamička isparavanja uz morske aerosolove i ostalu vegetaciju temelj ljekovitosti klime otoka.
Lošinjski zrak uz to ima visoku i ujednačenu koncentraciju vlage, a na otoku nema snažnih udara vjetrova te naglih i grubih klimatskih promjena stoga ne čudi činjenica da je Lošinj omiljena destinacija za sve koji se žele riješiti tegoba sa dišnim putevima i alergijama ili jednostavno uživati pri svakom udahu.
