Bjeloglavi sup, jedini je preostali strvinar u Hrvatskoj, koji svojim letom nikog ne ostavlja ravnodušnim. Svoj dom pronašao je upravo na Kvarneru, kao jedinom mjestu na svijetu gdje svoja gnijezda svija na liticama otoka. Cres, Krk, Prvić i Plavnik lokacije su gdje se ova ugrožena i strogo zaštićena vrsta, ne toliko privlačna oku, nastanila dijeleći suživot s ljudima, postajući dio legendi, ali i prepoznatljiv simbol ovog dijela Jadrana.
Na otoku Cresu, kao jednoj od lokacija obitavališta bjeloglavog supa, 1986. godine proglašena su dva rezervata. Rezervat, poznat pod imenom „Kruna“, na sjevernom dijelu otoka, pruža se od uvale Fojiška do uvale Pod Predošćica. Južni rezervat tzv. Pod Okladi uključuje obalno područje od uvale Mali bok do uvale Koromačna. Ime je dobio prema lokalnom toponimu za najveću liticu, nedaleko naselja Orlec, koje je creski lokalni naziv za bjeloglavog supa.
Brigu o ovim neobičnim pticama, za naše krajeve, vodi Centar za posjetitelje Beli, u sklopu kojeg djeluje i Oporavilište za bjeloglave supove, a kojim upravlja Javna ustanova “Priroda”. Iako su zakonski zaštićene ptice, supovi ipak stradavaju zbog prirodnih okolnosti, ali i neposrednog utjecaja čovjeka. Naime, supovi, kao većina ptica grabljivica često koriste stupove dalekovoda kao osmatračnice u potrazi za hranom ili odmorišta. Nažalost, neke od konstrukcija su izrazito riskantne, s obzirom da ptice zbog velikog raspona krila dotiču neizolirane dijelove žice zatvarajući tako strujni krug i pogibajući od strujnog udara. Česte su i akcije spašavanja od strane Centra tijekom ljetnih mjeseci, kada mlade ptice prilikom svojih prvih letova i neuspješnog napuštanja roditeljskog gnijezda, padaju u more.
Creski supovi su neobična bića, ali očito i avanturisti. Naime, 2012. godine ne vlastitim krilima, već zrakoplovom Croatia Arilinesa, iz Kopenhagena u Zagreb letio je creski bjeloglavi sup Oštro, koji je ušao u povijest ornitološke znanosti. Oštro je nakon leta od više tisuća kilometara pronađen kod švedskog Tuvea, najsjevernije europske točke na kojoj je ta vrsta ptice ikad viđena. Primijećen je sjevernije od 55. paralele sjeverne geografske širine, čime je oboren dosadašnji poznati rekord u letu supova.
Bjeloglavi sup s rasponom krila od 2,40 – 2,80 m leti uglavnom u skupinama te je promatranje njihove potrage za hranom poseban doživljaj. Supovi nikada ne napadaju živi plijen i hrane se isključivo uginulim životinjama, najčešće krupnim sisavcima, živeći između 30 i 40 godina.
