Crkva sv. Antuna Opata izgrađena 1460. godine bila je posvećena sv. Antunu, čiji su se svećenici u samostanima bavili tada liječenjem iznimno raširene bolesti, tzv. ergotizma., tako da se za nju često koristi i naziv Vatra sv. Antuna.
Izgradnjom crkve sv. Antuna Opata Lošinjani su stekli veliko pravo tzv. jus patronatus, pravni institut kojim je Katolička crkva od XII. st. utemeljiteljima crkava i njihovim zakonskim nasljednicima dala aktivnu uloga u upravljanju. Stekavši status punopravnih građana u vjerskim pitanjima, od strane osorskog biskupa Lošinjani su ojačali osjećaj zajedništva, koji je posebno bio važan nakon velikog požara koji je 1675. uništio crkvu, kada se gradi se nova, veća crkva. Crkva je potpuno obnovljena 1774. godine uz pomoć i resursima velološinjskih pomoraca, zemljoradnika i glavešina, a pri obnovi je korišten crkveni lošinjski mramor iz lokalnog kamenoloma. Sve do 1835. godine u crkvi su se pokapali svećenici i plemićke obitelji, kapetani i brodovlasnici, a u zajedničkim grobnicama ostali župljani, koje su danas označene brojevima. Danas su sačuvane tri nadgrobne ploče, od kojih je i nadgrobna ploča Blaža Gladulića, prvog velološinjskog pomorca s kraja 16. stoljeća.
Crkva sv. Antuna Opata poznata je po umjetničkim djelima, koja su bila darovi bogatih velološinjskih građana i pomoraca. Pomorci su često darivali svoju župnu crkvu, između kojih se ističe kapetan Gašpar Kraljeta (Gaspare Craglietto), veliki ljubitelj umjetnosti i strastveni kolekcionar. Svojoj je župnoj crkvi između ostaloga poklonio mramorni oltar sv. Ivana s rokoko skulpturom Gospe Ružarice, rad G. Bonazza, uz još četiri mramorna oltara, vrijednu sliku Bogorodice sa svecima, Bartolomea Vivarinija iz 1475. godine. Bartolomeo Vivarini bio je poznati venecijanski, renesansni slikar čija se djela danas čuvaju u svjetskim muzejima Getty, Louvre, Rijksmuseum, Galerija Uffizi… Uz Vivarinija u crkvi se kao Kraljetova donacija nalaze i djela drugih poznatih talijanskih majstora poput B. Strozzia (Sv. Franjo Asiški, Bogorodica Žalosna, kopija prema Tizianu), F. Hayeza (Poklonstvo kraljeva, lik kralja Gašpara, vjerojatno donatorov portret), F. Potenza (Gospa od Karmela sa sv. Antunom Opatom i sv. Dominikom), L. Querena (Krštenje Kristovo), L. Cozza (Sv. Grgur, sv. Antun Opat i sv. Antun Padovanski)
Crkva sv. Antuna Opata iako klasicističke vanjštine u unutrašnjosti krije kasnobaroknu raskoš, a sama konstrukcija crkve omogućava bogatu akustiku, gotovo koncertne dvorane. Pjevalište s orguljama, koje su rad mletačkog majstora Gaetana Callida iz 1782. dodatno doprinose baštinskom iskustvu kojim obiluje ova crkva. Štukature crkve djelo su poznatog švicarskog majstora Clemente Somazzija, a po narudžbi je rađen i reljef na glavnom oltaru s prikazom Večere u Emausu, rad Albertinija da Piranoa 18. st., dok svod krasi djelo Gaspara Diziana, s motivom Apoteze sv. Antuna.
Iskustvo posjete ovoj crkvi nije samo vjersko već odvodi u dimenziju gdje su umjetnost i duh sjedinjeni na najbolji mogući način.
